TEHNIKE UČENJA Nebojša Buđanovac

TEHNIKE UČENJA
Nebojša Buđanovac


Sljedeći prijedlozi mogu pomoći djetetu u djelotvornijem učenju:

- Nastojite naučiti dijete da uči u slično doba dana, na posebnom, uvijek istom mjestu. Pazite da ga nitko ne smeta bez potrebe.

- Uočite što sve odvraća djetetovu pažnju od učenja: zvonjava telefona, gledanje televizije, uzimanje hrane, preglasna muzika, pogled kroz prozor. Uklonite izvore ometanja u vrijeme dok uči.

- Vodite računa o količini gradiva. Naučite dijete da rasporedi gradivo u manje cjeline, da odredi sebi vrijeme potrebno za savladavanje gradiva, i dovoljno vremena za cjelovito ponavljanje na kraju.

- Kampanjsko učenje nagomilanog gradiva ne osigurava pohranu znanja u dugoročnom pamćenju. Učinak takvog učenja je slab – uči se u premorenom stanju, a posljedica je napetost, rastresenost i umor u vrijeme ispitivanja.

- Prije početka učenja zajedno s djetetom pregledajte tekst i pokušajte ustanoviti je li mu nešto već otprije poznato. Lakše se pamti novo gradivo koje se može povezati s već naučenim.

- Kod građe s dosta činjeničnog materijala (npr. godine, nazivi) naučite dijete da koristi mnemotehnike (npr. kod nabrajanja pokušajte unijeti neki vlastiti red u niz, uklopiti riječi u rimovanu pjesmicu, ili od prvih slova riječi u nizu napraviti anagram).

- Prilikom prvog čitanja naučite dijete da posebnu pažnju obrati na naslove, podnaslove, debelo otisnute riječi. To su obično ključni pojmovi na koje se najprije treba usmjeriti i razjasniti ih. Važno je naučiti dijete da odvaja bitne od nebitnih informacija.

- Naučite dijete da ključne pojmove ispiše i pokuša ih shematski povezati ili čak nacrtati. Strelicama i sličnim znakovima može se pokazati njihov međusobni odnos: uzroci i posljedice, sličnosti ili različitosti. Mnoga djeca uče na vizualni način i lakše se dosjete građe koju mogu vidno predočiti.

- Osmislite sami nekoliko primjera koji potvrđuju glavna pravila ili objašnjavaju osnovnu ideju gradiva. Zamislite kako bi dijete stečena znanja moglo primijeniti u drugim okolnostima. Aktivnom proradom građe dijete osigurava bolju pohranu u dugoročnom pamćenju i lakše dosjećanje.

- Najviše se građe zaboravlja neposredno nakon prvog učenja. Stoga u početku valja ponavljati češće, u manjim razmacima, a kasnije pri utvrđivanju naučenog, dovoljno je rjeđe ponavljati. Već dobro usvojenu građu treba još 2-3 puta pročitati i preispitati.

- Pred sam ispit dobro je ponavljati na glas ili u društvu. Tako se smanjuje napetost i mogu se zajednički raščistiti preostale nejasnoće. Naučite dijete da samo sebe propituje gradivo.

- Kad god je moguće, treba u građi uočiti pravilo, tj. učiti na način rješavanja problema.

- Za uspješno ostvareno učenje dobro je nagraditi dijete.

TEORIJE UČENJA

* Klasično uvjetovanje – pasivno, refleksno odgovaranje na vanjske podražaje

* Operantno uvjetovanje – aktivni odgovor na unutrašnja stanja organizma

* Teorije socijalnog učenja – učenje u interakciji pojedinca i socijalne okoline - učenje ponašanja

Načini socijalnog učenja:

* Modeliranje – promatranje živog modela
* Imitacija – oponašanje modela bez razumijevanja
* Učenje promatranjem – dijete uzima u obzir i posljedice ponašanja modela
* Simboličko učenje – opis modela
* Kognitivne teorije učenja – kognitivno učenje rezultira općim znanjem
* učenje govora, stjecanje pojmova, učenje složenih vještina

Kanali učenja
Ljudi uče kroz tri osnovna kanala: vizualni (vidni), auditivni (slušni) i kinestetički (motorički). Po načinu učenja razlikujemo tri osnovna tipa osoba.
To su:

VIZUALNI (VIDNI) TIP

Karakteristike vizualnog tipa:

* najlakše i najbrže uči gledanjem
* pamti slike, raspored u prostoru, bitno je da mu se sve predoči
* u razgovoru često koristi riječi koje se odnose na vidnu percepciju (“vidiš, vidiš”, “gledaj ti ovo”, i sl.)
* predmeti i aktivnosti za koje je vizualni tip “talentiran”: likovni, geometrija, zemljopis, fotografija i sl.
* to je najčešći tip

Učenje:

* kad se prisjeća gradiva, nastoji se sjetiti gdje je što vidio (na kojem mjestu u knjizi)
* sve kompliciranije koncepte i gradiva dobro je nacrtati u obliku shema, mapa, stripova i sl.


AUDITIVNI (SLUŠNI) TIP

Karakteristike auditivnog tipa:

* najlakše i najbrže uči slušanjem
* pamti riječi i zvukove,
* u razgovoru često koristi riječi koje se odnose na slušnu percepciju (“znaš što sam čuo?”, “slušaj ovo”, i sl.)
* predmeti i aktivnosti za koje je auditivni tip “talentiran”: glazbeni, recitacija,
* taj tip je drugi po učestalosti

Učenje:

* kad se prisjeća gradiva, nastoji se sjetiti kako je to zvučalo
* bitno je da sve čuje, da mu netko pročita ili da uči naglas
* u učenju se može koristiti diktafonom


KINESTETIČKI (MOTORIČKI) TIP

Karakteristike kinestetičkog tipa:

* najlakše i najbrže uči djelovanjem, iskustvom na svojoj koži
* pamti ono što sam isproba, vježba ili prepiše
* u razgovoru često koristi riječi koje se odnose na pokret i tjelesne osjete (“Jaka ti je to stvar!” “Smrznuo sam se!”)
* predmeti i aktivnosti za koje je motorički tip “talentiran”: tjelesni, sportovi, kemija i fizika (eksperimenti)
* to je najrjeđi tip

Učenje:

* kad se prisjeća gradiva, nastoji se sjetiti kako je nešto napisao ili vježbao
* za njega je dobro da prepisuje gradivo koje želi zapamtiti


ODGOVORNOST RODITELJA ZA DJETETOVO UČENJE

1. osiguravanje odgovarajućih uvjeta za djetetovo učenje
- prikladan radni prostor
- prikladna atmosfera za učenje

2. motivacija djeteta
- postepen odgoj ka trajnim životnim vrijednostima
- intrinzična motivacija
- odgoj djeteta osobnim primjerom

3. pomoć djetetu da nauči kako učiti
- pridržavanje pravila o kvalitetnom učenju, uz poštivanje djetetove ličnosti i oblika učenja koji mu odgovaraju